Vrste zračenja Neionizirajuće zračenje
Neki primjeri neionizirajućeg zračenja su vidljiva svjetlost, radiovalovi i mikrovalovi (infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Neionizirajuće zračenje je zračenje niže energije koje nije dovoljno energetsko da odvoji elektrone od atoma ili molekula, bilo u materiji ili živim organizmima. Međutim, njegova energija može uzrokovati vibracije tih molekula i tako proizvoditi toplinu. Tako, na primjer, rade mikrovalne pećnice.
Za većinu ljudi neionizirajuće zračenje ne predstavlja rizik za zdravlje. Međutim, radnicima koji su u redovitom kontaktu s nekim izvorima neionizirajućeg zračenja mogu biti potrebne posebne mjere zaštite od, na primjer, proizvedene topline.
Neki drugi primjeri neionizirajućeg zračenja uključuju radiovalove i vidljivu svjetlost. Vidljiva svjetlost je vrsta neionizirajućeg zračenja koju ljudsko oko može percipirati. A radiovalovi su vrsta neionizirajućeg zračenja koje je nevidljivo našim očima i drugim osjetilima, ali koje se mogu dekodirati tradicionalnim radio prijemnicima.
Ionizirajuće zračenje
Neki primjeri ionizirajućeg zračenja uključuju neke vrste liječenja raka pomoću gama zraka, rendgenskih zraka i zračenja koje emitiraju radioaktivni materijali koji se koriste u nuklearnim elektranama (infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Ionizirajuće zračenje je vrsta zračenja takve energije da može odvojiti elektrone od atoma ili molekula, što uzrokuje promjene na atomskoj razini pri interakciji s materijom, uključujući žive organizme. Takve promjene obično uključuju proizvodnju iona (električno nabijenih atoma ili molekula) - otuda i naziv "ionizirajuće" zračenje.
U visokim dozama, ionizirajuće zračenje može oštetiti stanice ili organe u našem tijelu ili čak uzrokovati smrt. U ispravnoj upotrebi i dozama te uz potrebne zaštitne mjere, ova vrsta zračenja ima mnogo korisnih primjena, kao što je proizvodnja energije, industrija, istraživanje te medicinska dijagnostika i liječenje raznih bolesti, poput raka. Iako su regulacija korištenja izvora zračenja i zaštita od zračenja nacionalna odgovornost, IAEA pruža podršku zakonodavcima i regulatorima putem sveobuhvatnog sustava međunarodnih sigurnosnih standarda s ciljem zaštite radnika i pacijenata, kao i javnosti i okoliša od potencijalnih štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja.
Neionizirajuće i ionizirajuće zračenje imaju različite valne duljine, što je izravno povezano s njihovom energijom. (Infografika: Adriana Vargas/IAEA).
Znanost koja stoji iza radioaktivnog raspada i rezultirajućeg zračenja
Proces kojim radioaktivni atom postaje stabilniji oslobađanjem čestica i energije naziva se „radioaktivni raspad“. (Infografika: Adriana Vargas/IAEA)
Ionizirajuće zračenje može potjecati, na primjer, odnestabilni (radioaktivni) atomijer prelaze u stabilnije stanje dok oslobađaju energiju.
Većina atoma na Zemlji je stabilna, uglavnom zahvaljujući uravnoteženom i stabilnom sastavu čestica (neutrona i protona) u njihovom središtu (ili jezgri). Međutim, kod nekih vrsta nestabilnih atoma, sastav broja protona i neutrona u njihovoj jezgri ne dopušta im da te čestice drže zajedno. Takvi nestabilni atomi nazivaju se "radioaktivni atomi". Kada se radioaktivni atomi raspadaju, oslobađaju energiju u obliku ionizirajućeg zračenja (na primjer alfa čestice, beta čestice, gama zrake ili neutroni), koje, kada se sigurno iskoriste i koriste, mogu proizvesti razne koristi.
Vrijeme objave: 11. studenog 2022.